a Croatian in New York

Prva stvar koja me zacudila nakon sto sam se docepao obale na ovoj strani Bare bijese ta, da rasizam itekako nije mrtav. Mislim, nisam ocekivao toliki broj komentara na racun crnaca. Kad sam trazio stan u Brooklynu, jedan rece kako je ovo dobar kvart jer nema puno crnaca. Moj cimer George, na pitanje bi li izasao van s crnkinjom, rece “bi, samo da nije pretamna.” Dobro, da mu ne nalijepim etiketu rasiste, ovo ipak moze ici u fascikl sa stvarima ukusa, privlacnosti boja i exteriera. Sjecate se Georga, pricao sam vam o njemu jednom ovdje, to je onaj koga sam znao zatec’ kako spava  pred televizorom na kojem se vrtio pornic, i sa salatom od tunjevine u krilu. Ne znam sta mi je bilo vise bizarno, to sto je uspio zaspati gledajuci pornic ili to sto ga je gledao jeduci salatu od tunjevine. Cudenje drugo uslijedilo je vidjevsi koliko se ovdje potencira citanje, koliko reklama na televiziji vidjeh o vaznosti citanja, koliko slavnih sportasa i glumaca  koristi svoj celebrity status kako bi potaklo na citanje. Na ucenje citanja. I to ne samo kod djece vec i odraslih. Rekoh vec, primjerice, da je 47 posto odraslog stanovnistva Detroita nepismeno. Treca stvar koja me sokirala jest zdravstvena zastita i podatak da oko 45 milijuna Amerikanaca nema medicinsko osiguranje. Ono sto me pak najvise zabezeknulo jest glad. Nesto sam vidio od Zapadne Evrope ali toliki broj Armija spasa, puckih kuhinja i takozvanih banaka hrane ne vidjeh nigdje kao u najbogatijoj zemlji u Svijetu. Giving back je poklik koji se cuje na sve strane. Jedna mi je frendica rekla da joj je jedna od glavnih motivacija za rad u puckoj kuhinji to sto time dolazi u doticaj sa stvarnoscu. I ujedno, kaze, podsjeca sebe koliko je sretna. Ne sjecam se da sam vidio ijednu takvu ustanovu u bivsoj Yugi a bogami vjerujem da i sada, u svim drzavama stvorenim nakon raspada SFRJ, stanje nije bitno drugacije. Kako je moguce da je u zemlji dzinovskih porcija 1 od 4 djece, njih 16,7 milijuna, neuhranjeno? A to stanje dakako utice na ponasanje u skoli i opcenito razvoj dijeteta. Kako se boriti protiv siromastva? Prema zadnjim podacima koje je iznio CNN, oko 15 posto stanovnika Sjedinjenih Americkih Drzava prima markice za hranu. To znaci da 46 milijuna ljudi, sto je najveci broj ikad zabiljezen u zemlji, treba pomoc drzave da stavi hranu na stol. Svjetska velesila ubraja oko 13 posto svojih stanovnika u siromasan sloj. Cinjenica jest, Amerika ima problem siromastva. Kevin  Concannon, drzavni pod-sekretar za agrikulturu, izjavio je da je doslo “vrijeme za sve nas da se suocimo sa situacijom da u ovoj zemlji obilja, ima gladnih ljudi.” Za koji ce dan biti svecano otvoren monumentalni spomenik posvecen ikoni pokreta za civilna prava, Martinu Lutheru Kingu  Jr., pa je prikladno da se posluzim njegovim rijecima. U svom “Pismu iz zatvora u Birminghamu” King je napisao da “sto god da nas dira direktno, dira sve indirektno.” Kolumnista Chicago Tribunea, Clarence Page, veli da mnogi koji pricaju o siromastvu, nisu u biti nikad iskusili iz prve ruke sto znaci biti poor.  Nije samo nedostatak novca ono sto karakterizira siromastvo, vec, pise Page, u pitanju je stanje duha i manjak optimizma. Kaze da je odrastao u obitelji koja nikad nije imala dovoljno novca. Ali, sjeca se Page, njegov je otac uvijek isticao da “mi nismo siromasni, mi smo [samo] svorc.” Potonje je, govorio je otac, privremena situacija. Siromastvo je termin na duge staze. Bili smo siromasni u novcu, bogati u duhu. I upravo je duh, smatra novinar, ono na cemu treba raditi u ovoj zemlji. Pucke kuhinje, donacije, pomoc drzave, volontiranje cine krucijalnu pomoc siromasnima. Ali slomljen duh zahtijeva puno vise, odnosno trazi drugaciji pristup. Jedna socijalna radnica rece da ”ako hoces reducirati trudnocu u maloljetnica, nemoj im samo dati prezervative, daj im buducnost.”

ab

Koliko je turizam big business i koliki znacaj ima za svjetsku ekonomiju, kazuje podatak da je na svakih deset radnika, jedan zaposlen u turizmu. Drugim rijecima, turisticka je industrija najveci poslodavac na Svijetu. Na ovoj strani Bare skoro 21 milijun ljudi direktno radi u turizmu. Prosle je godine Sjedinjene Americke Drzave posjetilo 62 milijuna stranih turista, sto je rekordan broj svih vremena. Americki nacionalni parkovi su prica za sebe. Godisnja brojka posjetitelja prirodnim ljepotama iznosi oko 272 milijuna. Ma da nema turizma svako americko domacinstvo placalo bi 898 dolara poreza vise godisnje. Zato cudi, barem mene, da je SAD i dalje jedna od rijetkih drzava koja ne samo da nema ministarstvo turizma, vec ne postoji jedan jedini drzavni ured na nizim razinama americke administracije. U stvari, hijerarhijski gledano, najvisi rang imaju turisticki uredi u svakoj od 50 sjedinjenih drzava koji, uz oko 2 hiljade turistickih organizacija, firmi, udruzenja, asocijacija te gradskih i regionalnih turistickih ureda, pripadaju grupaciji Tourism Industry of Amerika (TIA). Ona zastupa ulogu promotora americkog turizma. U 700 milijardi dolara,  koliko Sjedinjene Americke Drzave akumuliraju godisnje od turzima, posebnu stavku cini New York City s oko 31 milijardi dolara. Kako to vec biva u ovoj ultra dinamicnoj zemlji, ne treba puno vremena da se otkrije topla voda za zaradu. Tinta jedva da se osusila na dokumentu kojim je drzava New York ozakonila istospolne brakove, a a turisticki radnici Velike jabuke vec su krenuli u kampanju pod nazivom “NYC I Do” (I Do predstavlja ono “sudbonosno” Da). Cilj kampanje je pozicionirati New York kao top destinaciju za homoseksualna vjencanja. George Fertitta, marketinski direktor turistickog odjela ovog super-grada, ocekuje da ce promocija donijeti stotine milijuna dolara. Dobrobit novog zakona, koji je na snagu stupio krajem proslog mjeseca, osjetit ce i odredista za medeni mjesec, pogotovo ona koja su u blizini New Yorka. Cindy Sproul, koja kroz Rainbow Wedding Network organizira izlozbe i sajmove vjencanja namijenjene homoseksualcima, veli da je posjet web stranicama firme porastao za 60 posto. Izvrsni direktor International Guy and Lesbian Travel Association (IGLTA), John Tanzella, istice da mnogi homoseksualci planiraju put u New York ne vjencanja radi, vec radi podrske novom zakonu. Usput receno, IGLTA, krovna svijetska turisticka organizacija za homoseksualce, jos uvijek na svom webu nema niti jednu destinaciju za preporuciti u Hrvatskoj. Ali, vrijedi istaknuti, tri turisticke agencije, od kojih je jedna u Puli, clanovi su IGLTA-e. Jim Gray je vlasnik turisticke agencije u Dallasu koji upozorava svoje klijente da ne zaborave da prema trenutnom zakonu niti jedna drzava – u kojoj brak gay parova nije legalan – nije obvezna priznati bracni certifikat iz, primjerice, drzave New York. Zasad samo sest drzava dozvoljava takav brak: uz spomeuti New York, na listu spadaju Connecticut, Massachusetts, New Hampshire, Vermont i Iowa. Plus District of Columbia, odnosno glavni grad Washington, koji, rekoh vec, nema status drzave. Po svemu sudeci, obzirom na golem interes za brak, ljudima je vaznije ozakoniti vezu pa makar u drugoj drzavi. Mislim si, ne bi bilo lose da i Hrvatska otvori vrata takvom businessu pa recimo na Plitvickim jezerima priredi masovno vjencanje onima koji su i dalje diskriminirani u svojim zemljama. Siguran sam da cemo gostima ponuditi ako nista drugo bolju hranu. Prema jednoj studiji, koja se doduse tice samo Britanaca, prosjecan turist s Otoka udeblja se za oko 3 i pol kilograma tijekom (samo) dvotjednog boravka u Sjedinjenim Americkim Drzavama. Razlog? Dzinovske porcije.

ab