Ne tako davno dogodilo se oruzano ubojstvo u blizini studentskog stambenog komplexa u gradu Johnstown u drzavi Ohio. Jedan je student ubijen a 11-oro ranjeno, od toga jedan kriticno. Posvadjali se studenti na zabavi u jednom stanu. Dva mladica su se vratila s poluautomatskim oruzjem i pocela resetati drvenu kucu. Zauzela je ta vijest medijski prostor jedva na jedan dan. Jedan mrtav. Ne znam hoce li ova tragedija promijeniti nastojanje osam drzava na ovoj strani Bare da studentima dozvoli nosenje oruzja unutar studentskih campusa. Utah je zasad jedina drzava u kojoj je tako nesto zakonom dozvoljeno. Lobiranje za otvaranje vrata naoruzanju medju studentima i profesorima pojacalo je intenzitet nakon masakra na Virginia Tech fakultetu kada je, u aprilu 2007, poludjeli student ubio 32 ljudi, 27 ucenika i pet profesora. Senat u Texasu, gdje Republikanci cine vecinu, vec je izglasao zeleno svjetlo za nosenje oruzja na fakultetima. Ceka se prolaz u Predstavnickom domu i zakon bi se trebao naci na stolu guvernera. Buduci da je tu duznost obavlja Rick Perry, ljubitelj oruzja, nema sumnje da ce dokument dobiti njegov potpis. Tamosnji Senator Jeff Wentworth, inace autor tog zakonskog prijedloga, opravdava nuznost takvog zakona u odvracanju slucajeva poput pokolja na Virginia Tech-u. “Moj gol je ubaciti u glavu potencijalnog revolverasa sumnju” veli Senator, “ da mozda ne bi bila dobra ideja otici na [ovaj ili onaj] kampus i pokusati smaknuti djecu.” Autor je htio rec’ da se netko, znajuci da su studenti i profesori naoruzani, ne bi usudio na cin nasilja. Oponenti se pak hvataju za glavu. Demokratski Senator Judith Zaffirini, primjerice, posebno je zestoka u suprostavljanju. Ona je bila student Univerziteta u Texasu 1966. godine kada je Charles Whitman snajperom ubio 12 osoba. Ona predvidja potpuni kaos u slucaju kada policija i snage sigurnosti dodju na poziv u kampus i nadju mnostvo ljudi s oruzjem u rukama. Kako utvrditi tko je zlocinac u trenucima kad su sekunde presudne. “Ne mogu ni zamisliti horor ako zakon prodje,” rekla je Senatorica. Senator Wentworth se ne da smesti porucivsi da on samo “hoce dati studentima sansu da se odbrane.” Da se vratim na moje tlo, u Columbus. Dvije trecine mojih profesora u ljetnom kvartalu (baj d vej, od sljedece godine fakultet prelazi na semestre) priznalo je da nosi oruzje. Doduse ne na satu niti u okrugu skole. Jedan profesor veli da je zagovaratelj slobodnog nosenja oruzja. Taj isti profesor je protiv abortusa. Na moje pitanje sta misli o abortusu fetusa zacetog silovanjem, odgovorio je, uz malu nelagodu, da je protiv abortusa i u takvim slucajevima. Kada je jos dodao da smatra da samo Bog zna zasto je tome tako, shvatio sam koliko je sati pa ga vise nisam cackao. Drugi nastavnik je ispricao pricu kada mu je provalnik upao u stan. Docekao ga je sa samaricom. Prvo je pucao je u parket i onda pitao provalnika sta hoce. Ovaj mu je odgovorio s “ja sam tvoja najgora nocna mora” i skocio na njega. Istovremeno sin je spavao u sobi a supruga zvala policiju. Kaze profesor da nije pucao u provalnika jer mu je kroz glavu proslo tko ce ocistiti krvave ostatke u predsoblju. Uglavnom, profesor je nekako savladao kriminalca i zadrzao ga do dolaska policije. Kaze da se vec sljedeceg jutra odselio s obitelji jer se vise nije osjecao siguran. Nije cak mogao osobno ni otici spakirati stvari vec je angazirao sluzbu seljenja. Prodao je kucu i kupio novi dom. Dogodilo se to prije dvadeset godina. Jos dan danas, rekao je, ima nocne more. Treceg profesora nisam stigao pitati nosi li oruzje. Rekoh dve trecine jer sam imao ukupno tri predmeta u kvartalu. Pred neki dan otisao sam u Chipotle, meksicki gril lanac brze hrane. Vrlo uspjesan. Dok sam cekao u redu primjetih za stolom sjede muskarac, zena i malodobno dijete. Svi lijepo ruckaju. Jedino sto me ubolo u oci bijese to sto je muskarac bio naoruzan. Pistolj ili revolver, nisam skuzio po drsci, u crnoj futroli na boku. Otvoreno nosenje rucnog oruzja je dozvoljeno u mojoj drzavi. Sto se restorana tice, ostavljeno je da sami donesu odluku moze li se unutra ili ne s vidljivim naoruzanjem.
ab
The Author
